- \n
- Slikovnost vi\u0161e nije savr\u0161en medij putem kojeg se stvarnost ili prizori predo\u010davaju razumu, nego fenomen kojeg treba objasniti kao svojevrstan jezik ideolo\u0161kog mistificiranja. Geneologija slika je slo\u017eena i uklju\u010duje razli\u010dite forme tako da svaka propituje slike kroz razli\u010dite discipline – fizika ispituje opti\u010dke slike, psihologija mentalne, medicina i umjetnost opa\u017eajne slike, ali su sve me\u0111usobno isprepletene. Jedan primjer su fantazame ili ponovno o\u017eivljene impresije koje na\u0161a ma\u0161ta doziva u odsutnosti izvornog podra\u017eaja. Isti fenomen se u oftalmologiji ispituje kad test paslika ili \u2018afterimages\u2019 gdje se retinalni podra\u017eaj nastavlja i nakon prestanka trajanja svjetlosnog stimulusa uslijed produ\u017eene aktivacije vizuelnog sistema. U egzaktnoj nauci ovaj filozofski fenomen ima legitimnu ulogu u otkrivanju anomalne retinalne korespondencije.<\/li>\n<\/ul>\n
\u010cesto se ka\u017ee da se poimanje stvarne i mentalne slike razlikuje tako \u0161to mentalne uklju\u010duju anga\u017eovanje vi\u0161e senzornih osjetila nego poimanje stvarne. Ali da li su stvarne slike stabilne ili trajne? Wittgenstein zagovara njihovu me\u0111u-ovisnost, da bez postojanja svijesti i mentalnih slika ne bi postojale ni stvarne slike. To se mo\u017ee pokazati na primjeru do\u017eivljaja boje jer na\u0161a mentalna slika nas u\u010di da spoznajemo \u017eutu od crvene boje i obratno. Na\u0161e mentalne slike su \u017eutoj boji dale zna\u010denje, i verbalno i stvarno.
\n![\"null\"](\"https:\/\/re-public.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/moma-nina-2.jpg\")
<\/p>\nDa li ljudski centralni nervni sistem ta\u010dno projicira sliku koju gledamo ili je ona dijelom izmjenjena drugim osjetilima, percepcijama ili, mo\u017eda, unaprijed konstruisanim idejama ili mislima? <\/strong><\/p>\n
- \n
- Sva na\u0161a \u010dula obra\u0111uju informaciju preko centralnog nervnog sistema kao interpretatorom odre\u0111enih podra\u017eaja. Tako i oko posmatra odre\u0111enu sliku, ali je na\u0161 nervni sistem prera\u0111uje i interpretira na sebi svojevrstan na\u010din. Stoga smatram da se ovom pitanju uvijek potrebno pristupiti sa fiziolo\u0161kog i filozofskog aspekta dekonstukcije pojma percepcije i fenomena vi\u0111<\/li>\n<\/ul>\n
Da li uvijek vidimo ono \u0161to gledamo ili spektator zna\u010di biti razdvojen od sposobnosti saznanja i mogu\u0107nosti djelovnja?<\/strong><\/p>\n
- \n
- Sa aspekta fiziologije, kada gledamo odre\u0111eni predmet svako oko prima sliku kao skup svjetlosnih signala, pri \u010demu taj snop svjetla konvergira i usmjerava u jednu odre\u0111enu ta\u010dku na retini, te je pobu\u0111uje stvaraju\u0107i elektri\u010dni signal. Potrebno je da iste (korespondentne) ta\u010dke na retinama oba oka budu pobu\u0111ene u isto vrijeme da bismo sa dva oka vidjeli jednu preklapaju\u0107u sliku umjesto dvije slike. Elektri\u010dni signal dalje putuje slo\u017eenim putem unutar nervnog sistema do odre\u0111enog centra u okcipitalnoj regiji na\u0161eg mozga. Preklapanje dviju slika dva oka omogu\u0107ava binokularnost kao najslo\u017eeniji oblik vi\u0111enja stvaranosti, \u0161to je odlika ljudskog roda. Refleksi u na\u0161em centralnom nervnom sistemu poput fuzije omogu\u0107uju simultano vi\u0111enje dvije odvojene slike dva oka, te stereo vid. Bilo kakav minimalni disparitet slika dva oka onemogu\u0107ava binokularnost i dovodi do mnogobrojnih patolo\u0161kih stanja poput dominacije desnog ili lijevog oka, supresije, krivljenje slike, nemogu\u0107nost jasnog vi\u0111enja, isklju\u010denje slike jednog oka, horror fuzije ili dvoslike.<\/li>\n<\/ul>\n
Ovaj fenomen krhkosti u percepciji slika u oftalmologiji smo jednom prilikom iskoristili kao ideju za performans koji smo izveli u Be\u010du 2016. godine uo\u010di nacionalnih izbora Austrije u sklopu RealDeal Festivala sa umjetni\u010dkom grupom God\u2019s Entertainment. Naime, postavili smo si pitanje ili hipotezu da li unaprijed zami\u0161ljene ideje oblikuju ono \u0161to vidimo u ono \u0161to \u017eelimo vidjeti?<\/p>\n
Da li se mo\u017eete prisjetiti koncepta perfomansa u Be\u010du?<\/strong><\/p>\n
- \n
- Kao inspiracija za kreiranje testova i \u201cdiganosti\u010dkih metoda\u201d poslu\u017eila nam je izlo\u017eba Entartete Kunst<\/em> u Minhenu iz 1937. i cenzurisanje izopa\u010dene umjetnosti<\/em> u kreiranju uniformnog dru\u0161tva. Tokom 30-tih godina Hitler je kreirao izlo\u017ebu \u201cDegenerativne umjetnosti\u201d u kojoj su izlo\u017eena djela umjetnika poput Mondriana, Kandinsky, Chagalla, Kleea, Picassoa i dr. prikazav\u0161i ih kao izopa\u010dena i bolesna. Koriste\u0107i tada\u0161nje kustose prezentirao ih je kao nepo\u017eeljne, iako se radilo o vrhunskom slikarstvu, me\u0111utim muzej i kustosi su dobili ulogu da kreiraju trend po\u017eeljan u kulturi, umjetnosti i u mentalnom oblikovanju svakog posjetioca i individue da se u svom afinitetu i izra\u017eaju prikloni pravim, skladnim, i estetski \u010distim linijama i naravno jednoobraznom, i isklju\u010divom razmi\u0161ljanju.<\/li>\n<\/ul>\n
Cilj na\u0161eg performansa je bio provokacija evropske i austrijske publike simulacijom stvarnog oftalmolo\u0161kog pregleda i izazivanjem unutra\u0161nje reakcije koje mo\u017eda nisu ni bili svjesni, iako je ve\u0107ina publike sebe smatrala ljevi\u010darima i liberalima. Kori\u0161tenje \u201cstvarnih testovova\u201d od strane ljekara \u2013 oftalmologa, dalo je imaginarnu \u201clegitimnost\u201d performansu, tako da u\u010desnici nakon performativnog \u201cljekarskog pregleda\u201d nisu bili sigurni da li je dijagnoza stvarna ili izmi\u0161ljena \u0161to ih je dalje podstaklo na promi\u0161ljanje i unutra\u0161nju introspekciju.<\/p>\n
Samo jedan od primjera testa koji smo koristili se bazirao na subliminaciji simbola austrijske zastave unutar Mondrianove kompozicije crvene, plave, i \u017eute<\/em>. Ovu sliku smo komparirali sa heteronormativnom slikom omiljenog nacisti\u010dkog slikara bez austrijske zastave i pojedina\u010dno smo pustili da posjetioci izaberu preferira\u0107uju sliku. Nakon \u0161to bi izabrali heteronoramativnu sliku, da izbjegnu biranje slike sa austrijskom zastavom, dobili bi dijagnozu da im percepcija i stereovid inkliniraju prema preferenciji heteronormativnih i desni\u010darskih prizora po tipu preferencijalnog gledanja u oftalmologiji. Na ovaj na\u010din smo izmanipulirali njihovom introspekcijom sa ciljem da im poka\u017eemo kako je svaki prizor podlo\u017ean vanjskim manipulacijama.<\/p>\n
\u0160to je poslu\u017eilo kao inspiracija za ovaj performans?<\/strong><\/p>\n
- \n
- Za performativnu potvrdu ove hipoteze poslu\u017eio je kontekst izborne bitka izme\u0111u Norbert Hofera i A. Van der Bellena, ali i uop\u0107e univerzalna borba izme\u0111u bilo koje desni\u010darske i ljevi\u010darske strane, te postavljanje pitanja da li je na\u0161 vid<\/em> i ono \u0161to vidimo<\/em> oslobo\u0111eno od bilo kakvih nacionalnih ili nacionalisti\u010dkih uticaja. Ova pitanja su izrodila kreiranjem performansa u kojem su se primjenile stvarne egzaktne tehnike i metode ispitivanja binokularnog vida, te testova vizuelne percepcije koje smo adaptirali za perfomans poput ispitivanja \u201cduboke percepcije\u201d, afterimage ili paslika, dominantnosti desne ili lijeve strane mozga, ili \u201cumjetni\u010dki ili nacionalisti\u010dko-preferentni test gledanja\u201d. Na kraju nakon nekoliko testova, svaki u\u010desnik performansa dobio je svoj pisani test i prikladnu dijagnozu da li je njegov vid \u201cnacionalno obojen\u201d, odnosno da pokazuje naznake supresije lijeve<\/em> ili desne<\/em><\/li>\n<\/ul>\n
Kakve su bile reakcije u\u010desnika obzirom da ste im davali \u201cozbiljnu dijagnozu\u201d, kakav je efekat \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0performans imao na vas?<\/strong><\/p>\n
- \n
- Iznena\u0111uju\u0107e stvarne i realne. S obzirom da sam znala da je, i pored naizgled stvarnih testova, ipak rije\u010d o performansu, i bilo je zanimljivo vidjeti da je ve\u0107i broj u\u010desnika osje\u0107ao nelagodu zbog dijagnoze, te su \u017eeljeli ponoviti test, ili su se pravdali da su liberalnih stavova. Bilo je sjajno vidjeti reakcije ljudi na ideju da im neko ka\u017ee da testovi pokazuju desni\u010darski na\u010din vi\u0111enja stvarnosti, i kako su se tome odupirali.<\/li>\n<\/ul>\n
Ovo nam je opet pokazalo koliko je va\u017eno odupirati se nametnutim idejama, formama i heteronormativima.<\/p>\n
Kako se javila ideja da u\u010destvujete na festivalu savremene i performativne umjetnosti obzirom na to da ste okuloplasti\u010dni hirurg, oftalmolog i da ve\u0107inu svog dana provodite u operativnoj sali ili rade\u0107i na istra\u017eivanjima?<\/strong><\/p>\n
- Iznena\u0111uju\u0107e stvarne i realne. S obzirom da sam znala da je, i pored naizgled stvarnih testova, ipak rije\u010d o performansu, i bilo je zanimljivo vidjeti da je ve\u0107i broj u\u010desnika osje\u0107ao nelagodu zbog dijagnoze, te su \u017eeljeli ponoviti test, ili su se pravdali da su liberalnih stavova. Bilo je sjajno vidjeti reakcije ljudi na ideju da im neko ka\u017ee da testovi pokazuju desni\u010darski na\u010din vi\u0111enja stvarnosti, i kako su se tome odupirali.<\/li>\n<\/ul>\n
- Za performativnu potvrdu ove hipoteze poslu\u017eio je kontekst izborne bitka izme\u0111u Norbert Hofera i A. Van der Bellena, ali i uop\u0107e univerzalna borba izme\u0111u bilo koje desni\u010darske i ljevi\u010darske strane, te postavljanje pitanja da li je na\u0161 vid<\/em> i ono \u0161to vidimo<\/em> oslobo\u0111eno od bilo kakvih nacionalnih ili nacionalisti\u010dkih uticaja. Ova pitanja su izrodila kreiranjem performansa u kojem su se primjenile stvarne egzaktne tehnike i metode ispitivanja binokularnog vida, te testova vizuelne percepcije koje smo adaptirali za perfomans poput ispitivanja \u201cduboke percepcije\u201d, afterimage ili paslika, dominantnosti desne ili lijeve strane mozga, ili \u201cumjetni\u010dki ili nacionalisti\u010dko-preferentni test gledanja\u201d. Na kraju nakon nekoliko testova, svaki u\u010desnik performansa dobio je svoj pisani test i prikladnu dijagnozu da li je njegov vid \u201cnacionalno obojen\u201d, odnosno da pokazuje naznake supresije lijeve<\/em> ili desne<\/em><\/li>\n<\/ul>\n
- Kao inspiracija za kreiranje testova i \u201cdiganosti\u010dkih metoda\u201d poslu\u017eila nam je izlo\u017eba Entartete Kunst<\/em> u Minhenu iz 1937. i cenzurisanje izopa\u010dene umjetnosti<\/em> u kreiranju uniformnog dru\u0161tva. Tokom 30-tih godina Hitler je kreirao izlo\u017ebu \u201cDegenerativne umjetnosti\u201d u kojoj su izlo\u017eena djela umjetnika poput Mondriana, Kandinsky, Chagalla, Kleea, Picassoa i dr. prikazav\u0161i ih kao izopa\u010dena i bolesna. Koriste\u0107i tada\u0161nje kustose prezentirao ih je kao nepo\u017eeljne, iako se radilo o vrhunskom slikarstvu, me\u0111utim muzej i kustosi su dobili ulogu da kreiraju trend po\u017eeljan u kulturi, umjetnosti i u mentalnom oblikovanju svakog posjetioca i individue da se u svom afinitetu i izra\u017eaju prikloni pravim, skladnim, i estetski \u010distim linijama i naravno jednoobraznom, i isklju\u010divom razmi\u0161ljanju.<\/li>\n<\/ul>\n
- Sa aspekta fiziologije, kada gledamo odre\u0111eni predmet svako oko prima sliku kao skup svjetlosnih signala, pri \u010demu taj snop svjetla konvergira i usmjerava u jednu odre\u0111enu ta\u010dku na retini, te je pobu\u0111uje stvaraju\u0107i elektri\u010dni signal. Potrebno je da iste (korespondentne) ta\u010dke na retinama oba oka budu pobu\u0111ene u isto vrijeme da bismo sa dva oka vidjeli jednu preklapaju\u0107u sliku umjesto dvije slike. Elektri\u010dni signal dalje putuje slo\u017eenim putem unutar nervnog sistema do odre\u0111enog centra u okcipitalnoj regiji na\u0161eg mozga. Preklapanje dviju slika dva oka omogu\u0107ava binokularnost kao najslo\u017eeniji oblik vi\u0111enja stvaranosti, \u0161to je odlika ljudskog roda. Refleksi u na\u0161em centralnom nervnom sistemu poput fuzije omogu\u0107uju simultano vi\u0111enje dvije odvojene slike dva oka, te stereo vid. Bilo kakav minimalni disparitet slika dva oka onemogu\u0107ava binokularnost i dovodi do mnogobrojnih patolo\u0161kih stanja poput dominacije desnog ili lijevog oka, supresije, krivljenje slike, nemogu\u0107nost jasnog vi\u0111enja, isklju\u010denje slike jednog oka, horror fuzije ili dvoslike.<\/li>\n<\/ul>\n
- Sva na\u0161a \u010dula obra\u0111uju informaciju preko centralnog nervnog sistema kao interpretatorom odre\u0111enih podra\u017eaja. Tako i oko posmatra odre\u0111enu sliku, ali je na\u0161 nervni sistem prera\u0111uje i interpretira na sebi svojevrstan na\u010din. Stoga smatram da se ovom pitanju uvijek potrebno pristupiti sa fiziolo\u0161kog i filozofskog aspekta dekonstukcije pojma percepcije i fenomena vi\u0111<\/li>\n<\/ul>\n